Ovaj članak ima za cilj dati jasne smjernice o tome što učiniti prilikom opremanja tijekom istraživačkih izleta i ekspedicija, tj. novih jama i neistraženih područja. I ne samo, kod već poznatih objekata sa zabusenim sidrištima takoder je potrebna primjena ovih pravila i njihova pravilna provedba.
Molimo predstavite sebe kroz speleološko iskustvo, ulogu u svom klubu ili na nacionalnoj razini, osobne karakteristike i sl?
Zovem se Žana Marijanović. Rođena sam 1985. godine u Mostaru, gradu koji je smješten na obalama rijeke Neretve i ujedno jednog od najljepših gradova Bosne i Hercegovine.
Član sam Speleološkog društva „Herceg“ Mostar od samog osnivanja do danas, te sam ujedno i jedna od osnivača društva. Trenutno vršim dužnost predsjednika društva.
Molimo predstavite sebe kroz speleološko iskustvo, ulogu u svom klubu ili na nacionalnalnoj razini, osobne karakteristike i sl?
Speleologijom se bavim od davne 1983 godine. Do rata sam intenzivno špiljario sa jednom od najplodnijih hrvatskih speleoloških udruga zagrebačkom Speleološkim odsjekom planinarskog društva sveučilišta Velebitom. Tu sam se upoznao sa suprugom i dugo smo skupa išli na istraživanja koristeći se vlakovima i biciklima. Mi smo, za razliku od većine koja je voljela obići što veći broj jama i špilja, bili neka tvrda struja koji bi zagrizli u neki objekt i onda iz vikenda u vikend istraživali nove kanale u njima. Tako smo u Špilji u kamenolomu u Tounju dogurali do preko trideset istraživanja sa više od 8km špilje. Godinu prije zasnivanja obitelji smo uspjeli doći do Kine i tamo u 7 dana nacrtati desetak špilja u ukupnoj duljini isto preko 8km. Nakon prvo dvoje djece supruga Aida je potpuno prestala odlaziti u jame no ja sam imao svojih 6-7 vikend akcija godišnje koje sam tada najčešće koristio za speleoronjenje. Poslije je došao rat pa smo se preselili u Šibenik. Tijekom rata sam kao vojnik često boravio po terenima gdje bih isto znao iskoristiti pauze i istražiti pokoju špilju ili jamu na Velebitu ili u jadranskom podmorju. Iako je u Hrvatskoj bilo ratno vrijeme za vrijeme primirja hrvatski su speleolozi bili prilično aktivni tako je u to vrijeme istražena i najdublja hrvatska jama Lukina jama. Ja sam imao sreće da uđem u uži izbor kandidata za uron u sifon na njezinom dnu tako smo Zoran Stipetić i ja 1994 preronili 57m dugi blatni sifon koji je tada bio na 1256m dubine od današnjeg donjeg ulaza i iako tad nismo znali postavili svjetski rekord koji je izdržao 7 i po godina do preronjavanja sifona u Voronji koji danas istraživači prolaze u podmorničarskim odijelima.
Recite nam nešto o sebi i svom speleološkom iskustvu.
Rođen sam 1989. godine i završio sam gimnaziju i Pravni fakultet. Iako sam iz Poreča (turistički grad na sjevernoj obali Jadranskog mora), puno sam skloniji planinama nego moru, a u tome u prilog govori činjenica da prije sam proskijao nego što sam proplivao. Član sam PDS Velebit od 2010. godine i otad se aktivno bavim speleologijom.
Dolje navedene stavke su one za koje iskustvo pokazuje da rade. Iste nemaju namjeru biti sveobuhvatne sto se tice te teme niti pruzaju metodologicnost te strukture.
Ukoliko zelite doci do znacajnih mjesta u zimskoj planini, sa skijama ili bez, vasa koncentracija te potrebe za procjenom bit ce usmjerena na rizk od lavine. Ovaj clanak nije puno drugaciji od toga te skrece pozornost na lavine. Ne mozemo zaobici lavine kao najozbiljnjiji te najvjerojatniji rizik za one koje zele ici na nekonvencionalna mjesta i rute.
Ako se ne osjecate kao strucnjak o ovoj temi ili nemate model procenjivanja situacije koji vec pratite, ovi savjeti ce vam biti korisni.
